Napokon sam danas završila gledanje serije Westoworld koja ima četiri sezone. Prvu sezonu sam gledala odmah kada je izašla 2016. i sjećam se koliko sam bila fascinirana pričom, soundtrackom… sjećam se gdje sam ju gledala i koje sam procese imala. U međuvremenu sam započela svoj psihoterapijski put i danas, 10 odina nakon, su mi asocijacije došle na paralelu sa psihoterapijom. Potaknula me nedavnoa rečenica klijentice koja je rekla otpirilike “sad mi je teže nego prije nego što sam krenula na psihoterapiju jer ulazim u sve te teme koje sam prije izbjegavala ili nisam vidjela“.
Tako je i proces buđenja likova u seriji Westworld fascinantno iskustvo koje možemo usporediti s transformacijom koju klijenti doživljavaju u psihoterapiji. Iako su ovi svjetovi naizgled potpuno različiti – jedan smješten u futuristički park prepun umjetnih bića, a drugi u intimni prostor terapijskog odnosa – dijele ključne teme: potragu za istinom, osvještavanje i oslobađanje od nesvjesnih ograničenja.
U seriji Westworld, likovi (hostovi) prolaze kroz proces otkrivanja da su više od unaprijed zadanih uloga koje su im programeri namijenili. Počinju sumnjati u stvarnost svoje egzistencije i traže odgovore o svom identitetu. Na sličan način, klijenti u psihoterapiji često dolaze s fiksnim uvjerenjima o sebi, svojoj prošlosti ili situacijama. Tijekom terapijskog procesa, preispituju te narative i razvijaju novu, autentičniju sliku o sebi. Pritom iskušavaju strah, nesigurnost isto kao i likovi u seriji koji ponekad nemaju pojma što se događa i ništa im nije jasno.
Jedan od ključnih elemenata buđenja u Westworldu je osvještavanje ponavljajućih petlji – programiranih obrazaca ponašanja i događaja (u Transakcijskoj analizi to zovemo skript i skriptna uvjerenja). Kada hostovi postanu svjesni tih ciklusa, otvara im se mogućnost da iz njih izađu. U psihoterapiji, klijenti također prepoznaju svoje nesvjesne obrasce mišljenja, emocija i ponašanja koji ih drže zarobljenima. Osvještavanjem tih obrazaca počinje proces promjene.
Buđenje hostova u Westworldu često uključuje suočavanje s traumatskim sjećanjima koja su prvotno bila potisnuta ili izbrisana 8kada shvate npr. da su već umirali i slično). Ovo suočavanje postaje ključ za njihovo oslobađanje. U psihoterapiji, klijenti se ponekad susreću s vlastitim traumama koje mogu biti isto tako bolne i iznenađujuće teške, kako bi integrirali te bolne dijelove sebe i oslobodili se njihovog utjecaja na sadašnjost.
Veliko pitanje u Westworldu jest mogu li hostovi imati pravu slobodnu volju ili su uvijek ograničeni programiranjem. Njihovo buđenje uključuje pokušaj donošenja vlastitih izbora. Čak i kad donesu izbore, jesu li ponovo ograničeni upravo tim vlastitim izborima? U psihoterapiji, klijenti istražuju granice svoje slobodne volje u odnosu na vanjske utjecaje – društvena očekivanja, obiteljske obrasce ili prošla iskustva. Postupno postaju svjesniji svojih izbora i sposobni donositi odluke u skladu sa svojim autentičnim željama. O tome jesmo li opet ograničeni svojim izborima se dalje može diskutirati.
U Westworldu, pojedini likovi poput Maeve ili Bernarda djeluju kao vodiči drugim hostovima, pomažući im u procesu buđenja. Međutim, njihova pomoć nije uvijek predvidiva. Slično tome, u psihoterapiji terapeut ima ulogu vodiča, no proces buđenja klijenta nije pod kontrolom terapeuta. Terapija se temelji na suradnji, a ključne promjene dolaze iznutra, kroz klijentovo iskustvo i introspekciju te voljni moment.
Konačni cilj hostova u Westworldu je pronaći “pravu stvarnost” i preuzeti kontrolu nad vlastitim životom. U psihoterapiji, cilj klijenata je živjeti autentičan i smislen život, u skladu sa svojim vrijednostima i potrebama, oslobođeni od automatskih obrazaca i neosviještenih utjecaja.
Oba procesa, iako smještena u različitim kontekstima, dijele univerzalnu ljudsku težnju za razumijevanjem sebe, svojih izbora i svoje stvarnosti. Bilo da je riječ o likovima u seriji ili klijentima u terapijskom procesu, buđenje je uvijek putovanje prema većoj svjesnosti, slobodi i autentičnosti.