Što je to strukturiranje vremena

Eric Berne, poznati psihijatar i utemeljitelj transakcijske analize, predstavio je šest načina na koje ljudi strukturiraju vrijeme kada su u društvu, a oni su: povlačenje, rituali, razonode, aktivnosti, igre i intimnost. Ove kategorije pomažu ljudima da zadovolje svoju potrebu za strukturom i organizacijom vremena, posebno kada nema vanjskih obveza koje bi im nametnule strukturu.

Povlačenje podrazumijeva fizičku prisutnost bez sudjelovanja u interakciji s drugima. Osoba se povlači kako bi izbjegla psihološki rizik, često se povlačeći u vlastiti svijet mašte ili kako bi izbjegla neugodne situacije. Povlačenje može biti svjesna odluka za opuštanje, ali i naučeno ponašanje iz djetinjstva.

Rituali su predvidljive i stereotipne transakcije, poput pozdrava ili religijskih ceremonija. Služe smanjenju psihološkog rizika i uglavnom su naučeni u djetinjstvu, prema obrascima obitelji ili društvene skupine.

Razonode su manje strogo strukturirane od rituala, no i dalje prate predvidljive obrasce, često usredotočene na razgovore o prošlosti. One su način za međusobno propitivanje drugih ljudi u svrhu potencijalnog razvijanja intenzivnijih odnosa ili igranja psiholoških igara.

Aktivnosti se odnose na usmjerenost prema postizanju konkretnog cilja, često na radnom mjestu. One zahtijevaju direktnu komunikaciju i angažman, a ego stanje odrasle osobe je dominantno.

Igre su nesvjesne strategije koje odrasli koriste, a koje su naučili u djetinjstvu. Igre obično završavaju osjećajem nezadovoljstva i ne rješavaju stvarne probleme.

Intimnost je najrizičniji oblik interakcije jer uključuje iskrenu razmjenu osjećaja bez manipulacije. Ona zahtijeva visok stupanj otvorenosti i odgovornosti s obje strane, čime se razlikuje od igara.

Intimnost je najintenzivniji i najnepredvidiviji način strukturiranja vremena te zahtijeva angažman odraslog ego stanja, kao i sposobnost da se u međusobnim odnosima iskreno zadovolje emocionalne potrebe.

Evo nekoliko novih, suvremenih primjera prema postojećim kategorijama iz Berneove teorije:

  1. Povlačenje:
    • “Nakon stresnog dana na poslu, Ana se povlači u svoju sobu, stavlja slušalice i gleda serije kako bi izbjegla razgovor s ukućanima.”
    • “Marko, suočen s konfliktom na grupnom chatu, jednostavno prestaje odgovarati na poruke, kao što je njegov otac šutio kad bi se obitelj svađala.”
  2. Rituali:
    • “Jutarnje pozdrave na poslu zamjenjuje automatizirana fraza ‘Dobro jutro, kako si?’ koju svi koriste bez dubljeg razmišljanja.”
    • “Tena i Ivan svake večeri odlaze na zajedničku šetnju, ali to je postalo samo rutina – tijekom cijele šetnje rijetko razmjenjuju bilo kakve osobne ili iskrene riječi.”
  3. Razonode (Pastimes):
    • “U pauzama za kavu, kolege razgovaraju o zadnjoj epizodi popularne serije ili o vikend planovima, bez stvarne namjere da nešto poduzmu povodom toga.”
    • “Prijatelji često razgovaraju o prošlim ljetovanjima, uspoređujući destinacije i prisjećajući se anegdota s putovanja.”
  4. Igre:
    • “Na društvenim mrežama, neki korisnici igraju igru zvanu ‘Žrtva’, gdje objavljuju pasivno-agresivne statuse kako bi izazvali sažaljenje, a na kraju svi sudionici ostanu emocionalno iscrpljeni.”
    • “Igra ‘Dužnik’ u modernom kontekstu može biti prikazana kroz stalne rasprave o kreditima, gdje se ljudi ciklično žale na dugove, ali ne poduzimaju konkretne korake za rješenje problema.”
  5. Intimnost:
    • “Marija i Luka koriste večere kod kuće za iskrene razgovore o svojim osjećajima i planovima, bez skrivenih namjera ili očekivanja, te se na kraju oboje osjećaju bliže i povezanije.”
    • “Dvoje bliskih prijatelja nakon dugo vremena otvoreno razgovaraju o svojim nesigurnostima i strahovima, bez zadrške ili osuđivanja, što im omogućuje dublje povezivanje.”

Ovi primjeri oslikavaju kako se Bernova teorija može primijeniti u suvremenim situacijama, od svakodnevne rutine do interakcija na društvenim mrežama.

Izvor: Eric Berne: “Games People Play: The Psychology of Human Relationships” (1964).