Trebalo mi je nekoliko mjeseci da procesiram mini seriju One Day (prema knjizi), koju sam upalila onako bezveze, usput, dok sam slagala ormar. Bojim se koliko bi mi trebalo da sam je gledala baš pažljivo. Nakon par epizoda, uvukla me u svoj emotivni rollercoaster, a za fantastično emotivno iskustvo tijekom gledanja zaslužan je i izvanredan soundtrack, prepun hitova koji će svakog milenijalca vratiti u dane ponekih prvih emocija.

Serija prati priču Emme i Dextera od fakulteta do današnjeg dana, obrađujući svaki put jedan dan, jedan trenutak iz njihovih života i odnosa. Emma i Dexter su dijametralno suprotni likovi – ona je stabilna, racionalna i često samosvjesna, dok je on impulzivan, izgubljen i suočen s vlastitim demonima. Njihov odnos često oscilira između nježnosti i konflikta. Za Dextera, njegova unutarnja praznina i pokušaji da pronađe smisao kroz površne užitke predstavljaju očajnu borbu s emocionalnom nesposobnošću da se suoči sa stvarnim osjećajima. Emma, s druge strane, predstavlja stabilnost i samorefleksiju, ali i ona se suočava s vlastitim frustracijama jer voli nekoga tko nije spreman za emocionalnu zrelost.

Priča Emme i Dextera u One Day može se analizirati kao primjer trajnog procesa emocionalnog sazrijevanja, borbe s osobnim ranjivostima i suočavanja s unutarnjim konfliktima. Njihov odnos varira između ljubavi, prijateljstva i povremenih razočaranja, a upravo ta dinamika odražava kompleksnost emocionalnih veza i u stvarnom životu. Emma i Dexter predstavljaju dvoje ljudi koji se stalno kreću između samospoznaje i autodestrukcije, a svaki njihov susret otvara nova pitanja o emocionalnoj kompatibilnosti i spremnosti na intimnost.

Emma, iako stabilnija i samosvjesnija, prolazi kroz vlastite unutarnje konflikte. Njezina želja da pomogne Dexteru, da ga “popravi”, često se u terapijskim krugovima prepoznaje kao obrazac preuzimanja odgovornosti za tuđe emocionalno stanje (spasitelj). Ipak, kroz seriju Emma prolazi proces osnaživanja, uči postavljati granice i bira sebe, čak i kada to znači udaljavanje od osobe koju voli. Pjesma “Glory Box” od Portishead savršeno prati jednu od ključnih scena u kojoj Emma konačno odlučuje da više neće čekati Dextera, već preuzima kontrolu nad svojim životom i srećom. A tu su još divni Radiohead, The Cranberries, Blur itd. uz posebni emotivni impakt pjesme Book of love.

Kroz prizmu terapije, Emma i Dexterova priča predstavlja trajni proces samorazvoja, suočavanja s vlastitim nesigurnostima i traženja autentičnosti, a glazba djeluje kao moćan reflektor njihovih emocionalnih stanja. Gledajući seriju, otvorila sam kutiju pospremljenu u dubini sjećanja duše, prolazeći kroz spektar emocija od 13 do 43 godine. Sretno putovanje želim i vama, ako se odlučite pogledati seriju, što – preporučujem.