1. Građenje odnosa i motivacijski rad
Prva faza terapije ili savjetovanja posvećena je uspostavljanju kontakta i gradnji povjerenja. Klijent na početku često nije siguran kako taj odnos funkcionira ni koliko traje, stoga je zadaća terapeuta da objasni osnovne principe te pruži jasnoću oko organizacijskih i etičkih pitanja. Ovdje se također razjašnjava motivacija: klijenti mogu doći potpuno spremni za rad na sebi, ali i pod pritiskom okoline ili akutnog simptoma.
2. Prikupljanje podataka i postavljanje radnih hipoteza
U drugoj se fazi terapeut fokusira na cjelovitu sliku klijentova života: bilježi obiteljsku dinamiku, prethodna iskustva s farmakoterapijom ili savjetovanjem, postojeće dijagnoze i važne životne događaje. Ovaj dio služi kao temelj za postavljanje hipoteza o uzrocima poteškoća i njihovom održavanju. Ključno je, međutim, da se pri prikupljanju podataka osvijeste i klijentove snage i resursi – sve ono što će mu pomoći da podnese zahtjevne aspekte terapije.
3. Definiranje ciljeva
Postavljanje ciljeva srž je terapijskog rada jer otklanja nejasnoće o tome što se očekuje od procesa. Ciljevi moraju biti realistični, mjerljivi i dostižni, a pritom usklađeni s klijentovim željama i potrebama. Primjerice, kod anksioznosti je poželjnije reći „želimo smanjiti intenzitet i učestalost napada panike“ nego „nikad više ne želim osjetiti tjeskobu“. Na ovaj se način klijent aktivno uključuje u promišljanje vlastite budućnosti, a terapeut lakše kreira plan postupaka i intervencija.
4. Provedba intervencija
Nakon što su ciljevi jasni, osim terapijskih intervencija, slijedi i primjena terapijskih tehnika. One mogu uključivati vježbe relaksacije, rad na kognitivnim obrascima, zadatke u obliku vođenja dnevnika emocija i misli te niz drugih metoda koje pomažu u svladavanju poteškoća. Terapeut kontinuirano prati učinkovitost odabranih intervencija i tehnika, a po potrebi uvodi promjene. U ovoj je fazi izrazito važna kooperativnost klijenta, budući da pravi napredak ovisi o njegovoj spremnosti da vježbe i usvojene principe prakticira i izvan terapijske sobe.
5. Evaluacija i prilagodba
Kako bi se provjerilo postižu li se željeni rezultati, potrebno je redovito evaluirati proces. Osvrćući se na ciljeve postavljene na početku, terapeut i klijent zajedno procjenjuju napredak. Ponekad je potrebno cilj preoblikovati ili se usredotočiti na neko drugo, dublje pitanje koje je iskrsnulo u međuvremenu. Time se osigurava fleksibilnost i prilagodba jedinstvenim potrebama svake osobe.
Sudjelovanje klijenta i odgovornost za promjenu
Uspjeh terapijskog procesa usko je vezan za spremnost klijenta na aktivnu ulogu. Terapeut može ponuditi bogatstvo znanja, iskustva i intervencija, no konačnu odluku o promjeni donosi sami klijent. Taj princip participativnosti vraća moć pojedincu, omogućujući mu da gradi nove načine razmišljanja i ponašanja na vlastitim resursima. Kada je klijent svjestan te odgovornosti, motivacija za savladavanje poteškoća i uvođenje konstruktivnih navika postaje snažnija.