ADHD se često prikazuje kao problem pažnje, no u svojoj suštini on je izazov u regulaciji unutarnjeg svijeta – emocija, motivacije i izvršnih funkcija. Osobe s ADHD-om ne bore se s razumijevanjem onoga što trebaju učiniti, već s mogućnošću da to učine u danom trenutku.

Osim poteškoća s fokusom, ADHD se može manifestirati kroz unutarnji nemir, impulzivnost, hiperfokus na određene aktivnosti, osjetljivost na podražaje i sklonost brzom mentalnom zamoru. Ponekad se javlja i tzv. “time blindness” – osjećaj da je vrijeme teško pratiti i organizirati.

Gabor Maté u knjizi Raspršeni umovi opisuje kako se ADHD ne može svesti samo na genetiku, već je duboko povezan s ranom privrženošću, stresom i načinom na koji mozak uči upravljati podražajima. On piše:

“Dijete ne postaje hiperaktivno samo zato što ima određene gene, već zato što ti geni djeluju u okruženju koje ne pruža dovoljno emocionalne sigurnosti i regulacije.”

Ako si se ikada pitala:

• Zašto stalno odgađam stvari koje su mi važne?
• Kako mogu biti izrazito motivirana jedan dan, a drugi potpuno preplavljena mislima?
• Zašto znam što trebam napraviti, ali jednostavno ne mogu krenuti?

Ovo nisu znakovi lijenosti ili manjka discipline. ADHD nije pitanje volje, već specifičan način na koji mozak filtrira informacije i upravlja energijom.

ADHD nije statično stanje, već način funkcioniranja koji može postati izazov kada se od osobe očekuje da se uklopi u sustav koji ne uzima u obzir njezine potrebe. Maté naglašava da je ključ u razumijevanju vlastitog načina razmišljanja i stvaranju podržavajućih strategija.

Kako podržati ADHD mozak u terapiji?

U transakcijskoj analizi radimo s ADHD-om kroz razumijevanje unutarnjih dijaloga i obrazaca koji oblikuju način na koji se osoba nosi s izazovima. Istražujemo unutarnje poruke o uspjehu i neuspjehu, pomažemo u osvještavanju načina na koji emocije i stres utječu na izvršne funkcije te razvijamo strategije koje odgovaraju jedinstvenom ritmu svake osobe.

Ključni aspekti rada uključuju:

• Strukturiranje unutarnjeg dijaloga – prepoznavanje kritičnih i podržavajućih unutarnjih glasova.
• Regulaciju emocija – osvještavanje načina na koji se frustracija, strah od neuspjeha ili osjećaj preplavljenosti mogu izraziti kroz obrasce odgađanja ili intenzivnog hiperfokusa.
• Rad na samoprihvaćanju – razvijanje unutarnjeg stava da ADHD nije prepreka, već drugačiji način funkcioniranja koji zaslužuje podršku i razumijevanje.

ADHD nije nešto što treba “popraviti”. Svijet tek uči kako se prilagoditi umovima koji misle izvan uobičajenih okvira.

Koji si mit o ADHD-u najduže nosila sa sobom? Možda je vrijeme da ga zajedno propitamo. Javi se.