Teorija paradoksalne promjene naglašava da se prava promjena događa kada osoba prihvati ono što jest, umjesto da se forsira u nešto što nije. Promjena ne dolazi kroz prisilu, pokušaj ili trud da se postane drugačiji, već kroz svjesno prihvaćanje sadašnjeg stanja. Umjesto da se borimo s onim što osjećamo ili kako se ponašamo, pravi napredak dolazi kada prihvatimo trenutnu stvarnost. Ovaj koncept se može povezati s našim unutarnjim sukobima između različitih dijelova nas samih, koji često vode prema frustraciji ili zastoju. U transakcijskoj analizi (TA) ti sukobi se mogu prikazati kroz odnose između ego stanja – Roditelja, Odraslog i Djeteta.

U ovom kontekstu možemo govoriti o “unutarnjim glasovima” koji nas usmjeravaju. Jedan glas može predstavljati unutarnjeg kritičara, dio nas koji nas stalno podsjeća što “bismo trebali” biti ili kako bismo se trebali ponašati (Roditelj). Drugi glas može biti onaj autentični dio nas (Dijete), koji osjeća nesigurnost, tugu, strah ili čak bunt. Ova dva dijela često su u konfliktu – jedan nas gura prema idealima, dok drugi izražava stvarne osjećaje i potrebe. Uloga Odraslog je da prepozna taj sukob i pronađe ravnotežu.

Kada osoba dođe na terapiju s ciljem promjene, često postoji unutarnji pritisak da bude drugačija – uspješnija, sretnija, ili jednostavno manje u sukobu sa sobom. Ovaj pritisak može dolaziti iz unutarnjeg Roditelja, koji nameće pravila i očekivanja, često preuzeta iz vanjskih normi društva ili obitelji. S druge strane, postoje autentični osjećaji iz Djeteta, koji se pojavljuju u trenutku i ti osjećaji mogu biti suprotstavljeni onome što se od nas očekuje. Ovdje se paradoks promjene manifestira – da bismo došli do promjene, trebamo prestati forsirati promjenu i početi u potpunosti prihvaćati ono što trenutno osjećamo.

Prihvaćanje onoga što jesmo ne znači da se odričemo mogućnosti promjene, već da stvaramo stabilnu osnovu za autentičan napredak. Promjena je prirodni proces koji dolazi iz unutarnje integracije različitih dijelova sebe, a ne kroz vanjsku prisilu. Kada smo u sukobu sa sobom, kada jedan dio nas stalno kritizira, a drugi se opire, osjećamo zastoj. Međutim, kada prepoznamo te dijelove sebe i dozvolimo si da osjetimo trenutne emocije, dolazimo do dubljeg razumijevanja onoga što nam stvarno treba.

U terapiji se često radi na prepoznavanju ovih unutarnjih dijelova i njihovoj integraciji. Umjesto da se borimo protiv jednog dijela ili da forsiramo drugi, cilj je postići unutarnji sklad. Kada osoba prestane siliti promjenu i usmjeri pažnju na to kako se sada osjeća, tada nastupa pravi proces osobnog rasta. U tom trenutku, Odrasli preuzima kontrolu i omogućava stabilniji i autentičniji razvoj.

Paradoks promjene leži u tome da, kako bi došlo do promjene, osoba mora prihvatiti sadašnje stanje u cijelosti. Što više se forsira promjena to osoba nesvjesno više ostaje ista. Kroz prihvaćanje osobe kakva je stvara se prostor za autentičnu promjenu i rast, a dodatno kroz normalizaciju potrebnog vremena za promjenu, osoba dobiva više psihičke snage potrebne za promjenu. Ego stanja koja su u sukobu mogu pronaći ravnotežu, a unutarnja integracija postaje ključna za postizanje trajne promjene.

Zakaži svoj termin za psihoterapijski susret.

Izaberi svoj termin u kalendaru.

Reference: A. Beisser, E. Berne, R. Erskine